herceg biosna

Osamnaesti studenoga za hrvatski narod ima posebno povijesno i simboličko značenje. Na isti datum obilježavaju se dvije važne obljetnice – utemeljenje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne 1991. godine i pad Vukovara, grada čija je obrana postala simbol stradanja i otpora u Domovinskom ratu.

Iako je riječ o događajima različitog povijesnog konteksta, obje obljetnice zauzimaju značajno mjesto u kolektivnom sjećanju Hrvata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Hrvatska zajednica Herceg-Bosna utemeljena je 18. studenoga 1991. godine u Grudama, u okolnostima obilježenima ratnim zbivanjima i sve većom neizvjesnošću na prostoru bivše Jugoslavije. U njezin sastav ušlo je 30 općina s područja Bosne i Hercegovine, među kojima su Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Kakanj, Vareš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Uskoplje, Prozor, Konjic, Jablanica, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno.

U osnivačkim dokumentima istaknuto je zalaganje za poštivanje demokratski izabrane vlasti Republike Bosne i Hercegovine, kao i očuvanje njezine državne neovisnosti u odnosu na bivšu i bilo koju buduću Jugoslaviju.

Istoga dana, 18. studenoga 1991. godine, nakon višemjesečne opsade i teških borbi, pao je Vukovar. Grad je pretrpio velika razaranja, a njegovi stanovnici i branitelji podnijeli su goleme žrtve. Vukovarska tragedija ostala je jedno od najupečatljivijih poglavlja Domovinskog rata i trajni simbol stradanja hrvatskog naroda.

Povijesni kontekst osnivanja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i pada Vukovara obilježen je ratnim okolnostima i nastojanjima hrvatskog naroda da odgovori na izazove toga vremena. O važnosti političkog organiziranja Hrvata u BiH govorio je i tadašnji predsjednik Herceg-Bosne Mate Boban, koji je razloge osnivanja zajednice opisao riječima:

„Bosna ponosna prestala je biti ponosna. Njenim cestama, željeznicom, eterom njenim – kruži zlo. Hrvatski narod, ponosan narod, morao je učiniti nešto da u tome ne sudjeluje, da da do znanja da to ne želi.“

Više od tri desetljeća poslije, 18. studenoga ostaje datum koji podsjeća na važne i bolne događaje iz novije hrvatske povijesti te na žrtve koje su obilježile ratne godine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Pitanje razloga i okolnosti nastanka Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i danas izaziva različita tumačenja među povjesničarima, političkim analitičarima i javnim djelatnicima. Dok jedni njezino osnivanje promatraju kroz kontekst ratnih zbivanja i potrebe političkog organiziranja Hrvata u BiH, drugi ističu njezinu povezanost s kasnijim ratnim događajima i presudama Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, uključujući utvrđenja o udruženom zločinačkom pothvatu u predmetu Prlić i drugi.

Zagovornici Herceg-Bosne njezino osnivanje povezuju s potrebom zaštite i političkog organiziranja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, osobito nakon napada na selo Ravno u listopadu 1991. godine. U tom se kontekstu često spominje i izjava Alije Izetbegovića „Ovo nije naš rat“, koja se u političkim raspravama navodi kao jedan od pokazatelja tadašnjih različitih pogleda na ratna zbivanja. Napad na Ravno, koji su izvele snage JNA i pridružene srpske snage, dodatno je obilježio osjećaj nesigurnosti među hrvatskim stanovništvom u tom dijelu BiH.

Hrvatska zajednica Herceg-Bosna kasnije je preustrojena u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu. Njezina uloga i politički ciljevi ostali su predmet različitih interpretacija. Dok njezini zagovornici naglašavaju potrebu očuvanja političke zastupljenosti i jednakopravnosti Hrvata, sudska utvrđenja iz predmeta Prlić i drugi odnose se na konkretne političke i vojne strukture, njihove postupke i odgovornost pojedinaca.

Washingtonskim sporazumom iz 1994. godine uspostavljena je Federacija Bosne i Hercegovine, čime je otvoren put novom ustavnom i političkom uređenju odnosa između Bošnjaka i Hrvata na tom području. Pitanje političke jednakopravnosti konstitutivnih naroda i danas je jedno od ključnih pitanja u raspravama o budućnosti Bosne i Hercegovine.

Posljednjih godina Herceg-Bosna ponovno zauzima značajno mjesto u javnom i političkom diskursu među hrvatskim političkim predstavnicima u BiH. U tim se raspravama često ističu potreba legitimnog političkog predstavljanja, ravnopravnost konstitutivnih naroda i dosljedna primjena načela na kojima počiva Daytonski mirovni sporazum.

U širem političkom kontekstu sve se češće otvara i pitanje mogućih institucionalnih rješenja koja bi Hrvatima u BiH osigurala učinkovitiju zaštitu kolektivnih prava i političkog predstavljanja. Rasprave o federalizmu, decentralizaciji i mogućim oblicima autonomije tako ostaju dio šire debate o budućem ustavnom ustroju Bosne i Hercegovine.

siroki trn

U brojnim gradovima i općinama diljem Bosne i Hercegovine u utorak navečer obilježena je obljetnica stradanja Vukovara i Škabrnje. Paljenjem svijeća i baklji, molitvom, misama i prigodnim programima građani su odali počast svim žrtvama Domovinskog rata, poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima te civilima.

Od Hercegovine, preko središnje Bosne, do Posavine, brojni su se građani okupili na gradskim trgovima i ispred spomen-obilježja kako bi se prisjetili žrtava ratnih stradanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Obilježavanje je održano u Širokom Brijegu, Ljubuškom, Grudama, Posušju, Čitluku, Čapljini, Livnu, Tomislavgradu, Kupresu, Kiseljaku, Busovači i Žepču, gdje je večer protekla u znaku molitve, sjećanja i odavanja počasti stradalima.

Posebno dojmljiv prizor zabilježen je u Trnu kod Širokog Brijega, gdje je zapaljeno 320 baklji i isto toliko svijeća duž 3,2 kilometra. Na taj je način odana počast za 320 vukovarskih žrtava čiji posmrtni ostaci još uvijek nisu pronađeni.

U Grudama su svijeće zapaljene u Parku hrvatskih velikana, kao i u Ulici Blage Zadre, nazvanoj po vukovarskom heroju koji je rođen upravo u ovom mjestu.

U Kiseljaku je, uz sjećanje na žrtve Vukovara i Škabrnje, obilježena i 35. obljetnica osnutka Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. U Čitluku je ovom prigodom prikazan i dokumentarni film „Sokol – Nezaustavljiv kao sudbina“, posvećen Velimiru Đereku Sokolu.

Posebnu simboliku imalo je i hodočašće oko 90 sudionika iz Orašja i središnje Bosne, koji su pješice stigli u Vukovar kako bi sudjelovali u Koloni sjećanja. Očekuje se da će im se pridružiti i velik broj Hrvata iz Bosne i Hercegovine koji će tijekom noći i jutra pristizati u grad na Dunavu.

Na ovaj način brojni su gradovi i mjesta u BiH još jednom pokazali kako se sjećanje na žrtve Vukovara i Škabrnje čuva i prenosi na nove generacije.

35 godina nakon utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne evidentno je kako je tog dana probuđena nacionalna svijest i nacionalno pravo hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, te je upravo  taj dan najvažniji datum u novijoj povijesti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Povodom ovog dana, obiteljima poginulih i umrlih hrvatskih branitelja, hrvatskim vojnim invalidima, dragovoljcima i veteranima, hrvatskim braniteljima, hrvatskim logorašima Domovinskog rata te svima onima kojima je Herceg-Bosna u srcu, čestitamo 35. obljetnicu utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.

Predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH

Miroslav Zelić

 

U ime HDZ-a BiH, Čović i Filipović zahvalili su predstavnicima udruga na potpori, predanom radu i skrbi koju kroz svoje djelovanje pružaju hrvatskim braniteljima.

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović i izabrana hrvatska članica Predsjedništva BiH i dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović održali su danas sastanak s predstavnicima braniteljskih udruga te im uručili zahvalnice za njihov doprinos očuvanju vrijednosti Domovinskog rata i skrbi o hrvatskim braniteljima.

Zahvalnice su uručene Mladenu Begiću, predsjedniku Odbora za branitelje HDZ-a BiH, Lazaru Martinoviću, predsjedniku Udruge nositelja ratnih odličja HVO-a HR HB, Nikici Tomiću, predsjedniku Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO-a HB, Draganu Radiću, predsjedniku Udruge HVIDRA HVO-a HB te Miroslavu Zeliću, predsjedniku Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH.

U ime HDZ-a BiH, Čović i Filipović uputili su zahvalu predstavnicima braniteljskih udruga na kontinuiranoj potpori, predanom radu i skrbi koju pružaju hrvatskim braniteljima kroz svoje aktivnosti.

Tom prigodom naglasili su kako su očuvanje dostojanstva hrvatskih branitelja, promicanje istine o Domovinskom ratu te njegovanje vrijednosti Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) trajna obveza. Posebno su istaknuli važnost suradnje s braniteljskim udrugama, koje svojim angažmanom pridonose zaštiti prava hrvatskih branitelja, očuvanju njihova dostojanstva i jačanju položaja hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.

Predstavnici braniteljskih udruga zahvalili su Čoviću i Filipoviću na dosadašnjoj suradnji i potpori koju pružaju udrugama proizašlim iz HVO-a, hrvatskim braniteljima te hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini.

Naglašeno je kako hrvatski branitelji i članovi njihovih obitelji zaslužuju trajno poštovanje, kao i kontinuiranu institucionalnu potporu. Pritom je istaknuta važnost partnerstva s braniteljskim udrugama u očuvanju vrijednosti Domovinskog rata, zaštiti prava branitelja te jačanju zajedništva hrvatskoga naroda, navodi se u priopćenju HDZ-a BiH.

 

 

 

U mjestu Uzdol u općini Prozor-Rama danas je obilježena 33. godišnjica jednog od najtežih zločina počinjenih nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini tijekom Domovinskog rata. Pripadnici Armije BiH 14. rujna 1993. godine ubili su 41 Hrvata, među kojima je bilo 29 civila. Najmlađa žrtva, Stjepan Zelić, imala je svega 10 godina, dok je najstarija, Luca Zelenika, imala 87 godina.

Zločin u Uzdolu dogodio se samo pet dana nakon pokolja u Grabovici, kada su također stradali hrvatski civili.

Toga 14. rujna život je zaustavljen u malom brdovitom selu u ramskom kraju. U krvavom napadu stradali su nedužni mještani, ali i pripadnici HVO-a koji su se našli u zasjedi. Među ukupno 41 ubijenom osobom bilo je 29 civila i 12 vojnika HVO-a.

I nakon 33 godine, sjećanja obitelji žrtava na taj tragični dan ostaju živa. Njihove ispovijesti i danas svjedoče o strahotama koje su pogodile Uzdol i njegove stanovnike, podsjećajući na bol koja nije nestala s protokom vremena.

Obilježavanje godišnjice još je jednom bilo prilika za odavanje počasti svim žrtvama te podsjećanje na njihova imena i sudbine, kako bi sjećanje na stradale ostalo trajno.

uzdol dn.png

"Mater su mi ubili, ćaću su mi zaklali pred kućom. Kad sam vidjela onu krv, neću to nikad zaboraviti. I kad budem umirala, ako budem pri svijesti ono će mi biti u očima i pred očima", prisjeća se Kata Marić.

"Poginuli su mi stric, strina, stričevići, negdje oko jedanestero iz obitelji mi je poginulo.  Od prvog dana sam tu bio, sudjelovao sam u ratu, poslije rata 1995. sam otišao za Zagreb i konkretno živim tamo, ali svake godine to mi je pod obavezu doći i dolazim tu na godišnjicu", rekao je Mijo Rajič

"Živi užas, to se ne može reći ni opisati. Gori vatra, viču Alahu ekber i ne znaš gdje ćeš ni gdje si. Operirao sam karcinom i išao na komisije i nemam nikakve pomoći", rekao je Slavko Barišić.

"Iz moje obitelji ubijen je otac moga muža i njegova nevjesta, znači moj svekar i moja jetrva. 33 godine su već prošle i što da kažemo, tuga, žalost i svaka godina je teža", riječi su Anice Ljubić.

No, nije samo okrutnost ovog zločina što boli Hrvate u ovom kraju i u cijeloj BiH, jer još više ih boli nepravda. Za ovaj zločin pred Sudom BiH kažnjen je samo zapovjednik prozorskog bataljuna Armije BiH Enver Buza sa svega osam godina zatvora. Izvršitelji nisu, kao ni vrhovni zapovjednici.

"Neki dan smo bili u Grabovici, danas smo u Uzdolu. Sjetimo se Trusine, Križančeva sela. Nažalost oda tadašnjeg političkog i vojnog vrha nitko nije osuđen za ove zločine koji su se dogodili nad civilnim stanovništvom od strane Armije RBiH", kazao je zamjenik ministra obrane BiH Slaven Galić.

Koliko je ovaj zločin bio okrutan potvrđuje i svjedočenje BBC-jeve novinarke Kathryn Adie na suđenju nekadašnjem načelniku Glavnog stožera Armije BiH Seferu Haliloviću u Haagu koji je u konačnici oslobođen krivnje. Ona je došla iz Središnje Bosne nakon maskra u Uzdolu i svjedočila stravičnim scenama u selu koje je bilo izvana potpuno prazno.

"Išli smo od kuće do kuće i scene kojima smo svjedočili su mrtvi ljudi u svakoj od kuća. Otkrili smo mrtve ljude, negdje jednog, negdje dva, negdje u dnevnom boravku jer to su male kuće. Na kauču, na podu. U jednoj kući sam vidjela tijelo u krevetu, a krevet je bio prekrivren krvlju. U drugoj kući vidjela sam tijelo u kutu, a velika mrlja krvi je bila raširena po bijelom zidu. Svi ovi ljudi su bili stariji, svi. Bio je jedan par u štali, vojska ih je pronašla. Čovjek je ležao na ženi i grlio ju je kako bi ju zaštitio, oboje su imali rane od metaka. I svako tijelo koje sam ugledala je imalo rane od metaka."

Uzdol dakako nije jedini zločin nad Hrvatima u BiH u proteklom ratu, jer ima ih još na desetke. A dodatnu bol izaziva to što se o njima jako malo zna u široj javnosti, dok ih oni koji štite počinitelje nazivaju izoliranim incidentima.

"Zločini nad Hrvatima u BiH, mislim da nisu dovoljno poznati ni u Hrvatskoj. Pođimo u Hrvatski sabor, pitajmo ljude što se dogodilo na ovim prostorima, nažalost mnogi će reći samo ono što su pročitali u medijima. A mediji su pokušali nametnuti odgovornost Hrvatske i hrvatskih snaga evo konkretno za rat s Armijom BiH. A zapravo je činjenica da su Hrvati na ovim prostorima svaku žrtvu podnijeli za očuvanje identiteta na ovim prostorima, za obranu BiH pa i za obranu Hrvatske", kazao je Ante Nazor.

Za ramske branitelje, koji se suočavaju s velikom nepravdom, Uzdol je i test za sve buduće aktivnosti hrvatske politike.

"Pozvao bih ovim putem sve institucije naše hrvatske da povedu računa o Uzdolu jer on je proglašen mjestom posebnog pijeteta žrtava Domovinskog rata i da računaju na to. Ovo je naša svetinja, za cijeli hrvatski narod i kad je proglašen mjestom posebnog pijeteta treba nešto i voditi računa i nešto ulagati. Jer ovakvim načinom kako se do sada vodi, nikoga ne prozivajući, ali neka se uozbilje i dobro povedu računa jer za određni broj godina ovdje nitko neće imati ni organizirati komemoraciju", istaknuo je Josip Prskalo.

Sjećanje na uzdolske žrtve nije samo obveza prema prošlosti, nego i opomena za budućnost. Unatoč izostanku pravde i tišini nadležnih institucija, žrtva Uzdola ostaje trajni simbol stradanja, ali i teške borbe hrvatskog naroda na ovim prostorima. A oni koji danas dolaze zapaliti svijeću svojim najmlijima zaslužuju barem da se ovo mjesto sačuva i nakon njih kada već ne mogu dočekati pravdu.

hbhb 33 dn.png

33. obljetnica Hrvatske Republike Herceg Bosne ponovno je u fokus stavila pitanje položaja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Uz odavanje počasti poginulim hrvatskim braniteljima, predstavljena je i fotomonografija „1860 dana“ autora Joze Pavkovića.

Ovogodišnja obljetnica bila je prilika za prisjećanje na ratne godine, ali i za upućivanje političkih poruka o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Želja hrvatskog naroda za samostalnošću, neovisnošću i političkim djelovanjem tijekom devedesetih godina, u složenim političkim procesima i ratnim okolnostima, dovela je do osnivanja Hrvatske Republike Herceg Bosne, istaknuo je hrvatski ministar obrane Ivan Anušić.

Anušić je poručio kako će Hrvatska i dalje pružati potporu nastojanjima za ostvarivanje ravnopravnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, ocijenivši njegov trenutni položaj potpuno nepravednim.

Da su pitanje opstanka i ravnopravnosti Hrvata neraskidivo povezani s ratnim nasljeđem, istaknuo je i Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora BiH. Kazao je kako je hrvatski narod danas sveden na manjinu na područjima na kojima tijekom rata nisu postojale strukture Herceg Bosne.

hrhb

Na današnji dan 1993. godine u Grudama, prije 33 godine, Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna prerasla je u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu.

HRHB je bila izraz težnje hrvatskog naroda i tadašnjeg hrvatskog političkog vodstva za stvaranjem stabilne i prosperitetne nacionalne, kulturne, gospodarske i političke zajednice u Bosni i Hercegovini, koja bi Hrvatima omogućila institucionalnu i političku zaštitu te ravnopravnost.

Hrvatska Republika Herceg-Bosna izrasla je iz Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne, a njezino osnivanje odvijalo se u kontekstu međunarodnih mirovnih nastojanja, što je bilo vidljivo i kroz Owen-Stoltenbergov mirovni plan za okončanje rata u BiH.

Unatoč pokušajima da joj se kroz različite političke narative pripišu isključivo negativne konotacije, HRHB je za svoje zagovornike predstavljala institucionalni okvir kroz koji su Hrvati nastojali osigurati političku, kulturnu i institucionalnu ravnopravnost s druga dva konstitutivna naroda u BiH.

HRHB nije nastala s ciljem osporavanja Bosne i Hercegovine, kako se često prikazuje u dijelu javnog prostora, već je njezino političko nasljeđe bilo dio procesa koji je vodio prema Washingtonskom, a potom i Daytonskom mirovnom sporazumu te današnjem ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine.

33 godine poslije, važno je o tom razdoblju govoriti odgovorno, bez jednostranih narativa i bez prešućivanja povijesnog konteksta u kojem je nastala.

Napravi li se retrospektiva 33 godine unazad, jasno se vidi da su Hrvati u BiH ostali i opstali jedino ondje gdje je bila Hrvatska Republika Herceg-Bosna, dok su na drugim područjima s većinskim bošnjačkim i srpskim stanovništvom svedeni na razinu statističke greške. Zbog toga ju treba promatrati kao političku ideju i misao vodilju za ponovno ostvarivanje pune jednakopravnosti koja je narušena puzajućim promjenama duha i biti daytonske BiH. To se najbolje očituje kroz nemogućnost Hrvata da izaberu legitimne političke predstavnike na svim razinama vlasti pa zbog toga imamo Komšića u četiri navrata u Predsjedništvu BiH te razne anomalije u domovima naroda i državnog i federalnog parlamenta.

U posljednjih desetak godina baština Herceg-Bosne vratila se u javni diskurs i politički predstavnici Hrvata ne libe se afirmirati nasljeđe HRHB kao podlogu za vraćanje u daytonske okvire i punu participaciju političkih prava Hrvata.

Za prosperitet područja koja su bila dio HRHB-a ključni su demografska obnova, ulaganje u gospodarstvo i obrazovanje, kao i izgradnja i daljnji razvoj strateških institucija poput Sveučilišta u Mostaru, Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, Hrvatskog narodnog kazališta i drugih. Jednako važno je jačati institucionalnu povezanost između većinski hrvatskih županija te jedinica lokalne samouprave u kojima žive Hrvati, kao i pružati podršku projektima u mjestima u kojima su hrvatske zajednice malobrojne.

Ostaje pitanje kada će se stvoriti dovoljan politički kapital da se priča o Herceg-Bosni podigne na još veću razinu i o njoj govori u međunarodnim krugovima kao mogućem sredstvu zaštite vitalnih interesa hrvatskog naroda u BiH, ali i kao dijelu mozaika koji nedostaje da bi BiH mogla opstati i prerasti u uređenu proeuropsku zemlju.

Prisjećamo se dana kada je utemeljena Hrvatska Republika Herceg-Bosna, kamen temeljac svih procesa koji su se vodili u Domovinskom ratu i čiju su povijesnu važnost i učinkovitost oružanih snaga Hrvatske Republike Herceg-Bosne isklesali u ratu hrvatski dragovoljci i veterani Hrvatskog vijeća obrane.

Prije svega, obiteljima poginulih i umrlih hrvatskih branitelja, hrvatskim vojnim invalidima, dragovoljcima i veteranima, hrvatskim braniteljima, hrvatskim logorašima Domovinskog rata te svima onima kojima je Herceg-Bosna u srcu, čestitamo 33. obljetnicu utemeljenja Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

 

Predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH
Miroslav Zelić

Kontakt

HRVATSKA UDRUGA LOGORAŠA DOMOVINSKOG
RATA U BOSNI I HERCEGOVINI

Kneza Branimira 12
88000 Mostar
Bosna i Hercegovina

Telefon/Fax: + 387 036 318 641
E-mail: udruga@hrlog.ba 

Idi na vrh