Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu protiv dvojice zapovjednika Armije BiH koji se terete za odgovornost u minobacačkom napadu na središte Viteza 1993. godine, u kojem je poginulo osmero, a ranjeno petero hrvatske djece.
Kako je priopćeno iz Suda BiH, optužnica je potvrđena protiv Mensuda Kelešture, zapovjednika 325. brdske brigade Armije BiH, te Hazima Jašarevića, zapovjednika Brigadne artiljerijske grupe. Terete se za ratni zločin protiv civilnog stanovništva.
Prema navodima Tužiteljstva BiH, Keleštura je 10. lipnja 1993. godine izdao zapovijed za artiljerijski napad na naselje Podgradina u općini Vitez, iako je riječ o području u kojem je živjelo gotovo isključivo civilno stanovništvo te u vrijeme kada je bilo na snazi primirje. Optužnica navodi da je Jašarević potom proveo zapovijed i preko podređenih naredio ispaljivanje minobacačkog projektila kalibra 120 milimetara, koji je pao na dječje igralište.
U napadu su smrtno stradali Augustina Grebenar, tada devetogodišnja djevojčica, njezin brat Velimir, brat i sestra Sanja i Milan Garić, Boris Antičević, Dražen Čečura, Sanja Križanović i Dragan Ramljak, dok je još petero djece ranjeno.
Potvrđivanjem optužnice stečeni su uvjeti za početak sudskog postupka pred Sudom BiH, gdje će se kroz suđenje utvrđivati odgovornost optuženih.
Na mjestu tragedije podignut je spomenik poginuloj djeci, a godišnjicu njihove smrti redovito obilježavaju dužnosnici iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, uključujući i hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića koji je ondje odao počast žrtvama.
Na suđenju za ratne zločine počinjene nad Hrvatima u Bugojnu, svjedok Tužiteljstva Bosne i Hercegovine potvrdio je da je tijekom zatočeništva bio zatvaran i zlostavljan na više lokacija te odvođen na prinudne radove.
Svjedok Josip Kalaica pojavio se u sudnici, no zbog otežanog govora Tužiteljstvo je, uz suglasnost Obrana, pročitalo njegov iskaz iz istrage. Kalaica je potvrdio da ostaje pri ranije danoj izjavi u kojoj je naveo da se u srpnju 1993. godine, zajedno s drugim pripadnicima Prve bojne Hrvatskog vijeća obrane (HVO), predao te da su najprije bili zatočeni u jednoj garaži, gdje su fizički zlostavljani.
Iskazao je da su potom prebačeni u zgradu Marksističkog centra, a zatim na stadion „Iskra“, gdje su se, kako je naveo, torture nastavile.
„Vodili su nas na prinudne radove, kopali smo rovove i tranšeje, a korišteni smo i kao živi štit“, rekao je svjedok, dodajući da je stradanja bilo i na stadionu, ali i na prvim linijama bojišnice.
Kalaica je naveo da su s njim bili zatočeni i pripadnici tzv. „bugojanske grupe“, a da su zatočenike odvodili pripadnici brigadne policije. Govoreći o teškim uvjetima u logoru, istaknuo je da im je tek u studenom prvi put omogućeno kupanje.
Za zločine počinjene na području Bugojna sudi se Dževadu Mlaći i Selmi Cikotiću. Mlaćo je optužen da je, kao predsjednik Ratnog predsjedništva Bugojno, naredio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, dok se Cikotića tereti da, kao zapovjednik Operativne grupe Zapad Armije BiH, nije spriječio podređene niti poduzeo mjere za njihovo kažnjavanje zbog mučenja i ubojstava ratnih zarobljenika.
Na pitanje Obrane Selme Cikotića, svjedok je potvrdio da je autor knjige o poginulim i nestalim osobama tijekom rata u Bugojnu, u kojoj spominje i osobu koja je bila pripadnik Odreda „El-mudžahid“.
Tužitelj Mladen Vukojičić na ročištu je pročitao i iskaz preminulog svjedoka Kemala Džafića, koji je u istrazi naveo da je Selmo Cikotić došao u Bugojno te da je tada formirana Operativna grupa Zapad, u kojoj je on bio zadužen za kontraobavještajnu zaštitu. Džafić je istaknuo da je imao problema u suradnji s 307. brigadom.
Prema njegovim navodima, nakon sukoba u srpnju 1993. došlo je do zarobljavanja pripadnika HVO-a te je sugerirao da oni koji trebaju biti procesuirani budu prebačeni u Zenicu. Iako je, kako je naveo, rečeno da će se to učiniti, kasnije je čuo da do prebacivanja nije došlo.
„Abdulah Jeleč mi je rekao da Dževad Mlaćo nije dao da se zarobljenici odvezu“, stoji u iskazu.
Džafić je također naveo da mu je Cikotić rekao kako se neće baviti zarobljenicima, već da će to učiniti pripadnici 307. brigade, te da su, prema njegovim riječima, Mlaćo, Jeleč i Senad Dautović donosili ključne odluke. Senad Dautović je ranije pravomoćno osuđen na sedam godina zatvora zbog zločina u Bugojnu.
Na ročištu je pročitan i iskaz Ivice Viskovića, koji zbog zdravstvenog stanja nije mogao osobno svjedočiti. Visković je naveo da je radio u policiji do početka sukoba, nakon čega je odveden u policijsku stanicu, gdje je ispitivan i premlaćivan. Kazao je da je potom prebačen u gimnaziju, a zatim na stadion, gdje je bio angažiran u radnom vodu grobara.
„Sahranjeno je 109 civila i pripadnika HVO-a“, naveo je Visković, dodajući da je u logoru na stadionu proveo pet mjeseci te da su premlaćivanja bila svakodnevna, a da su neki zatočenici odvođeni i nikada se nisu vratili.
Kako javlja BIRN, suđenje se nastavlja 17. veljače.
Na jučerašnjem ročištu u predmetu suđenja za ratne zločine nad Hrvatima Bugojna, koji se vodi protiv Dževada Mlaće i Selme Cikotića, Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine nastavilo je dokazni postupak ispitivanjem svjedoka Josipa Kalajice. Kalajica je u logoru Armije BiH Stadion bio zatočen ukupno 239 dana.
Zbog poteškoća s govorom, svoje je svjedočenje Sudu BiH predao u pisanom obliku. Na ročištu ga je pratila Vesna Pavlović, sestra nasilno odvedenog i ubijenog Jadranka Gvozdena. Posmrtni ostaci Gvozdena, kao i još 14 pogubljenih hrvatskih zatočenika, do danas nisu pronađeni.
Danas se navršilo 33 godine od zločina nad Hrvatima Dusine, zaseoka koji teritorijalno pripada Zenici, ali gravitira Busovači. Pokolj su izvršili pripadnici 7. muslimanske brige koja je bila u sastavu 3. korpusa Armije BiH, a akcijom je zapovjedao Šerif Patković. Prema svjedočenjima preživjelih ispred kuće Jure Kegelja ubijeno je devet zarobljenika, a posljednji, deseti Mladen Kegelj mučen je i ubijen u seoskom Mejtefu. Jednom od zarobljenika zapovjedniku –
Zvonku Rajiću, nakon strijeljanja je izvađeno srce. Ovaj zločin je ujedno bio i početak sveopćeg napada postrojbi ARBIH na HVO Središnje Bosne. 
Hrvatski narod Središnje Bosne prošao je tešku kalvariju u Domovinskom ratu. Ratne strahote, masovna ubojstva, bili su svakodnevnica za Hrvate ovih krajeva. No, hrabri i ujedinjeni kroz Hrvatsko vijeće obrane i njezine postrojbe, Hrvati Središnje Bosne uspjeli su obraniti svoja stoljetna ognjišta. Jedna od legendarnih brigada bila je i 3 gardijska brigada, poznatija kao Jastrebovi, koja je dala veliki doprinos.
Brigada je prošla mnoga bojišta Središnje Bosne, ali i šire, te je glasila za jednu od najboljih postrojbi. Život su izgubila 54 bojovnika.
Jastrebovi su imali i ključnu ulogu o oslobađajućim operacijama u Hrvatskoj, kada je slomljen san o Velikoj Srbiji. Za te zasluge hrvatski predsjednik Zoran Milanović ovu brigadu odlikovao je Redom Nikole Šubića Zrinskog povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i 25. obljetnice Operacija Oluja 2020. godine.
Udruge HVO-a političkom Bošnjaku Komšiću: Mržnja kao alat, majorizacija kao cilj; nećete nas slomiti
Koordinacija udruga Domovinskog rata Hrvatskoga vijeća obrane u Bosni i Hercegovini oglasila se priopćenjem u kojem najoštrije osuđuje posljednje javne istupe člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. U priopćenju se upozorava na, kako navode, pokušaje iskrivljavanja povijesnih činjenica, poticanje političke mržnje i nastavak politike majorizacije hrvatskog naroda u BiH.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
"Koordinacija udruga Domovinskoga rata Hrvatskoga vijeća obrane u BiH najoštrije osuđuje posljednji istup Željka Komšića izrečen u intervjuu koji je potom s ponosom podijelila Demokratska fronta, stranka čiju politiku već godinama obilježava radikalizam i huškačka retorika.
Udbaški recepti
Izjave u kojima Komšić govori Hrvatima kao navodnim „patriotima" koji su stvarali logore, izvlačili ljude na prisilni rad i danas navodno nastavljaju isti projekt kroz političko djelovanje predstavljaju brutalnu zamjenu teza i svjesno iskrivljavanje povijesnih činjenica. Tim starim udbaškim receptima pokušava se odgovornost za ratne zločine prebaciti na Hrvate, dok se istodobno prešućuju ili relativiziraju zločini koje je nad Hrvatima počinila njegova, bošnjačka Armija BiH.
A činjenice su neumoljive.
Hrvati u Bosni i Hercegovini bili su među najvećim žrtvama rata, osobito u sredinama u kojima su bili izloženi sustavnom nasilju, logorima, prisilnom radu, mučenjima i masovnim zločinima od strane Armije BiH. Stotine zatočeničkih mjesta i tisuće žrtava nisu politička interpretacija, nego dokumentirana povijest.
Knjiga
